Assembler je progamski jezik procesora. U njemu su pojedinačne instrukcije koje izvodi i razumije procesor zamijenjene, čovjeku razumljivom, jezičkom interpretacijom. Stoga ga još nazivaju i strojni jezik (Machine Code Language).
Svaka pojedina instrukcija u assembleru predstavlja jednu konkretnu instrukciju u jeziku procesora na kojem taj assembler radi.
Ovim se jezikom uglavnom i gotovo jedino služe programeri sistemskih programa, zato što ti programi moraju biti kratki i raditi što je preciznije moguće. Uglavnom, većina sistemskog i aplikativnog programiranja se radi u višim programskim jezicima (C, C++, Basic, Fortran, Pascal, Visual Basic,...) i to zato što je tako programiranje jednostavnije. U tim jezicima se pojedina napisana instrukcija može interpretirati kao jedna ili više instrukcija strojnog jezika ili assemblera. To znači da se isti program može napisati u C++ jeziku ili Visual Basicu i on će biti dugačak recimo 500 redaka, dok bi njegova inačica u assembleru bila dugačka i više tisuća redaka!